Simina 19, 11000 Beograd, Srbija; // telefon:+381 11 30 32 125; faks:+381 11 263 43 48;
      

141 godina Crvenog krsta Srbije


06.02.2017

U ponedeljak 6. februara 2017. godine u 13 časova Crveni krst Srbije obeležio je 141 godina postojanja i rada u našoj zemlji.

Crveni krst Srbije osnovan je u Beogradu na inicijativu dr Vladana Đorđevića, 6. februara 1876. godine. Prvi predsednik Crvenog krsta bio je mitropolit Mihajlo Jovanović. Crveni krst Srbije je jedno od prvih 15 nacionalnih društava Crvenog krsta osnovanih u svetu. Na inicijativu Srpskog Društva Crvenog krsta, 1876. godine, Kneževina Srbija je potpisala  prvu Ženevsku konvenciju. Crveni krst Srbije danas deluje kao organizacija sa kontinuitetom međunarodnog priznanja u neprekidnom trajanju od 1876. godine.

Crveni krst Srbije nalazi se u svojoj zgradi u Siminoj ulici broj 19 od 1879. godine. Plac za gradnju doma Crvenog krsta je besplatno Društvu Crvenog krsta ustupila kneževska Vlada. Dom je projektovao i rukovodio gradnjom arhitekta Ministarstva građevine Dragiša Milutinović.

Prvi zadatak novoosnovanog društva Crvenog krsta krajem XIX veka bio je zbrinjavanje izbeglica koje su dolazile u tadašnju Srbiju zbog Bosansko-Hercegovačkog ustanka. Početkom XXI veka Crveni krst pruža pomoć migrantima na putu kroz Srbiju.

U prvoj godini osnivanja, 1876. Srpsko Društvo Crvenog krsta okupilo je oko 2.000 članova i osnovalo 35 pododbora. Danas Crveni krst Srbije okuplja, preko  svojih programa pomoći, oko 60.000 volontera. U organizacijama Crvenog krsta danas je 754 zaposlenih. Odnos profesionalno zaposlenih i volontera u Crvenom krstu u Srbiji je 1:80, dok je standard u svetu 1:20. U Republici Srbiji ima 186 organizacija Crvenog krsta sa preko 278.000 članova, od kojih je  većina mladih.

Kao siguran oslonac u ratovima i drugim nevoljama, Srpsko društvo Crvenog krsta dobija od Kraljevske vlade, Zakonom od 1896. godine naročite povlastice. Po tom zakonu društvo je autonomno a njegov amblem, crveni krst na belom polju,  zaštićen je od svake zloupotrebe. Srpsko društvo Crvenog krsta dobija i povlastice na železnici i pravo da se besplatno služi poštom i telegrafom za svoju  prepisku. Stvari koje mu stižu iz inostranstva oslobađaju se carine. Isto tako Društvo se oslobađa svih taksi kod zemaljskih vlasti. Partnerski odnos sa državnim institucijama ostaje i danas tako da je krajem 2005. godine Skupština Republike Srbije usvojila novi Zakon o Crvenom krstu. Zakonom su definisana javna ovlašćenja koja je država poverila Crvenom krstu. Deo programa Crveni krst Srbije realizuje u saradnji sa Ministarstvom zdravlja Republike Srbije i Ministarstvom za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i drugim nadležnim institucijama.

XX vek doneo je novo stradanje. U ratu 1912. godine, 1.000 kreveta kojima je raspolagao Srpski Crveni krst, nije bilo dovoljno za lečenje ranjenika i bolesnika, a 1914. godine ni 20.000 kreveta, koliko je u međuvremenu obezbedio. Zato se Srpski Crveni krst 21. avgusta 1914. godine tražeći pomoć obratio brojnim nacionalnim društvima Crvenog krsta. Tokom 1914. i 1915. godine svoje medicinske misije ili pomoć u materijalu poslali su Crveni krst Rusije, Francuske, Japana, Grčke, Argentine, Čilea, Velike Britanije, Amerike i Turski Crveni polumesec. I danas se u Kragujevcu, Vrnjačkoj Banji i Pančevu pamti i obeležava hrabrost misija koje su boravile u Srbiji. Crvenom krstu Srbije danas  pomoć u „migrantskoj krizi“ pružaju Međunarodna federacija Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, Help, Karitas, UNHCR, IOCC i druge međunarodne humanitarne organizacije.

U ratovima 1914. godine deo članova Društva Crvenog krsta je ostao u Beogradu i Kruševcu, sedište je preseljeno u Niš, a deo se sa vojskom i vladom evakuisao na Krf, a zatim preko Italije u Švajcarsku. Društvo je 1918. godine nastavilo rad u zemlji, a već 1920. imalo je 40 pododbora i 30.000 članova. Godine 1921. Srpsko Društvo Crvenog krsta je svoje tekovine prenelo na naslednika - Društvo Crvenog krsta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Poslednji Glavni odbor Srpskog društva Crvenog krsta, predajući krajem 1921. godine dužnost, ostavio je, između ostalog, i dragocene tekovine: Nudiljsku školu u Beogradu, dva Sanatorijuma za osakaćene i obolele u ratu u Vrnjcima i Banji Koviljači, Društveni dom u Beogradu, imanje na Savi u Beogradu, Palanački kiseljak, društveni dom u Nišu, Dezifenkcioni zavod u Pirotu i magacine u Beogradu i Nišu.

Promena imena Društva Crvenog krsta usledila je sa kasnijim promenama imena države u okviru koje je Crveni krst delovao. Crveni krst je nastavio da postoji i pomaže ljudima u nevolji između dva svetska rata i tokom okupacije zemlje u Drugom svetskom ratu.

U drugoj polovini HH veka Crveni krst Srbije radio je na zdravstvenom prosvećivanju stanovništva, zbrinjavanju ratne siročadi, obukama iz prve pomoći, organizovao je oporavak dece  u odmaralištima Crvenog krsta, bavio se motivisanjem za dobrovoljno davanje krvi kao i delovanjem u poplavama, zemljotresima i drugim katastrofama. Crveni krst je zbrinjavao i decu iz Grčke i Mađarske ugrožene nevoljama koje su zadesile njihove zemlje. Početkom devedesetih Crveni krst Srbije realizovao je program oporavka dece izbeglica iz bivših jugoslovenskih republika u grčkim porodicama. Program oporavka dece u Grčkoj trajao je 18 godina i njime bilo obuhvaćeno 18.000 dece iz naše zemlje.

Krajem XX veka u periodu raspada Jugoslavije, Crveni krst Srbije zbrinjava veliki broj izbeglica i raseljenih. Kroz mrežu Crvenog krsta Srbije, od početka devedesetih godina do 2004. godine distribuirano je 650.000 tona humanitarne pomoći koja je obezbeđena od međunarodnih humanitarnih organizacija. Pomoć je bila namenjena najugroženijim kategorijama stanovništva, i to izbeglicama, interno raseljenim licima sa Kosova i Metohije i socijalno ugorženim građanima. Tih godina je i do 700.000 izbeglica iz bivših jugoslovenskih Republika boravilo u Srbiji, a u jednom periodu (1999. i 2000. godine) od 7,5 miliona stanovnika Republike Srbije, bilo je preko milion korisnika pomoći Crvenog krsta. Početkom 2004. godine prestali su programi pomoći međunarodnih donatora.

Početkom XXI veka u Srbiji još uvek postoji preko 60.000 izbeglica iz bivših jugoslavenkih Republika  i preko 200.000 interno raseljenih sa Kosova i Metohije. Crveni krst Srbije u 2016. godini nastavlja i sa programom narodnih kuhinja u 76 sredina za 35.560 korisnika. Čak trećina korisnika narodnih kuhinja su deca do 18 godina.

Tokom nezapamćenih poplava 2014. godine Crveni krst je u 39 sredina distribuirao 5.510 tona pomoći za 50.000 pogođenih poplavama i klizištima. U ovoj operaciji je učestvovalo 10.000 volontera i profesionalaca i ostvareno je milion i po sati  volonterskog rada. Te godine Srbiju je zadesilo još pet vanrednih situacija izazvanih prirodnim nepogodama u kojima je Crveni krst pomogao 37.652 porodice u 81 sredini.

Prošla, 2015. godina obeležena je pomoćima koje je Crveni krst Srbije pružao migantima koji su prošli kroz našu zemlju. Od 10. juna 2015. do danas pomoć u hrani, sredstvima za ličnu higijenu i bebi paketima primilo je 458.778 migranta na devet punktova Crvenog krsta u Preševu, Kanjiži, Subotici, Somboru, Šidu, Negotinu, Zaječaru, Dimitrovgradu i Beogradu. Svakodnevno 280 volontera Crvenog krsta pomaže 24 sata dnevno u pružanju pomoći migrantima.

Danas Crveni krst Srbije deluje kao organizacija sa kontinuitetom  međunarodnog priznanja u neprekidnom trajanju od 1876. godine .U sastavu Crvenog krsta Srbije  se  danas nalaze : dve  pokrajinske organizacije  i 183 organizacije Crvenog krsta u gradovima i opštinama.

Na svim nivoima organizovanja zaposleno je 750 profesionalaca, a u realizaciju programa uključeno je preko 60.000 volontera, od kojih 60 odsto čine mladi.