Simina 19, 11000 Beograd, Srbija; // telefon:+381 11 30 32 125; faks:+381 11 263 43 48;
      

Izložba „Vladan Đorđević: portret neumornog stvaraoca” u Galeriji SANU


03.11.2020

Danas je  u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu u Knez Mihajlovoj broj 35 otvorena  izložba  “Vladan Đorđević - Portret neumornog stvaraoca” koja će trajati do 13. decembra. Izložba je organizovana povodom 90 godina od smrti Vladana Đođevića, a ovu 2020. godinu SANU je posvetila ličnosti osnovača Crvenog krsta Srbije, Srpskog lekarskog društva, akademika, prvog srpskog specijaliste hirurgije, predsednika Beogradske opštine, načelnika saniteta vrhovne komande u ratovima, ministra, poslanika, velikana koji je obeležio jedan deo naše istorije.

Na izložbi u centru glavnog grada nalazi se i bista Vladana Đorđevića koja je delo prvog akdemskog vajara Đorđa Jovanovića iz 1909. godine koja se inače nalazi kao eksponat u Spomen sobi Crvenog krsta Srbije.

Ovo je  prilika da o osnivaču naše organizacije  volonteri i  zaposleni Crvenog krsta saznaju više, jer se na zanimljiv način predstavlja njegov život i rad. Ovakva izložba je događaj koji ne bi trebalo propustiti, jer ovo je prvi temeljan prikaz lika i dela Vladana Đođevića zasnovan na obimnoj istorijskoj građi.

Izložbu čini dvanaest celina i ona sadrži bogatu arhivsku građu, umetnička dela velikana srpskog realizma Uroša Predića i Stevana Todorovića, kao i veliki broj originalnih izdanja. Eksponati su iz fondova Narodnog muzeja u Beogradu, Muzeja grada Beograda, Arhiva Srbije, Muzeja nauke i tehnike, Narodne biblioteke, Biblioteke grada Beograda, Univerzitetske biblioteke, Muzeja sporta, Crvenog krsta Srbije, Muzeja za istoriju farmacije, kao i Arhiva i Biblioteke SANU.

Realizovana je u organizaciji Galerije SANU i Muzeja nauke i tehnike, a autorski tim izložbe čine: Jelena Jovanović Simić, autorka izložbe i kataloga; Ozarija Marković Lašić i Nebojša Vasiljević, autori postavke; Ivan Stanić i Dragana Lacmanović, autori dizajna kataloga; Novica Babović, autor dokumentarnog filma; Aleksandar Marković, autor muzike i Katarina Živanović, stručna saradnja i organizacija službe.

Cilj ove izložbe je da putem dokumenata, rukopisa, prepiske, umetničkih dela i fotografija, široj javnosti predstavi izuzetnu ličnost Vladana Đorđevića, neumornog stvaraoca i rodoljuba.

Izložbeni salon Galerije SANU radi svakog dana, osim ponedeljkom, od 11 do 19, a četvrtkom od 11 do 16 časova. Ulaz u Galeriju je slobodan. Autorska vođenja biće organizovana svake srede od 18 i subote od 12 časova. Prisustvo će biti omogućeno ograničenom broju lica, a sve u skladu sa kapacitetom prostora, epidemiološkim preporukama i ograničenjima.

Dr Vladan Đođević rođen je 1844. u Beogradu, a preminuo je 1930. godine u Beču. Po obrazovanju doktor medicine i prvi Srbin specijalista hirurgije, Đorđević je ostvario značajna postignuća u oblasti zdravstva i medicine ali je, kao pripadnik generacije romantičara, rad na kulturnom uzdizanju Srbije smatrao za svoju dužnost prema otadžbini. Bio je prvi Srbin lekar koji se bavio eksperimentalnim radom u medicini, inicirao je stvaranje Srpskog lekarskog društva (1872) i Srpskog društva Crvenog krsta (1876), osnovao je i uređivao prvi srpski stručni medicinski časopis i bio prvi istoričar srpske medicine. Kao vojni lekar bio je načelnik Saniteta Vrhovne komande u ratovima (1877/78 i 1885/86), prvi profesor higijene u Artiljerijskoj školi (preteča Vojne akademije), potom načelnik i reformator građanske zdravstvene službe (1879 – 1884) i tvorac prvih sistemskih zdravstvenih zakona (1879, 1881). U svojstvu predsednika Beogradske opštine (1884/85) započeo je komunalno uređenje prestonice i osnovao Novo groblje.

U političkom životu Srbije bio je aktivan od kraja sedamdesetih godina 19. veka, prvo kao Vladin poverenik i poslanik u Narodnoj skupštini, potom kao ministar prosvete i crkvenih dela i zastupnik ministra narodne privrede (1888 – 1889), kraljevski izaslanik u Atini (1891 – 1894) i Carigradu (1894 – 1897) i predsednik Vlade (1897 – 1900).

Na polju književnog stvaralaštva, u koje je zakoračio u 14. godini života, ostavio je mnogobrojna dela – pripovetke, drame, romane i memoare. Bio je jedan od začetnika seoske i putopisne novelistike, dramski pisac, hroničar i istoriograf. Bibliografija Đorđevićevih radova broji preko 500 jedinica. Njegov časopis Otadžbina (1875 – 1892) bio je najbolji časopis za književnost, nauku i kulturu u drugoj polovini 19. veka.

U svojoj 25. godini izabran je za redovnog člana Srpskog učenog društva (1869), a 1892. godine za prvog člana Srpske kraljevske akademije. Svoj život je proživeo u skladu sa ličnim motom koji je glasio Laboremus! (Radimo!).  Bio je vizionar i stvaralac neiscrpne životne snage i duha, ispred vremena u kom je živeo, redovni, dopisni i počasni član 17 naučnih društava u osam evropskih zemalja i član Srpske kraljevske akademije - filozofskih nauka. U popisu odlikovanja imao je 29 medalja, ordena, ratnih spomenica, uručenih od evropskih careva, kraljeva i akademija.

Bio je oženjen Paulinom s kojom je dobio 11 dece. Na žalost svega troje dece, dva sina i kćer su ga nadživeli. Sa suprugom je ostao u braku 60 godina do njene smrti.