Simina 19, 11000 Beograd, Srbija; // telefon:+381 11 30 32 125; faks:+381 11 263 43 48;
      

Između kiše i Sunca


06.06.2018

Preko puta naftnih polja i izraslih kukuruza, na 15 kilometara od Kikinde, bliže Banatskoj Topoli, raširio se migratski centar u kome boravi 106 Avganistanaca, Iranaca i Pakistanaca. U proleću koje liči na leto, smenjuju se Sunce i kiša, radosti i tuge. Vreme je ramazana. Ovde živi 56 dece. Deca iz ovog centra vole da idu u školu i srpski im je dovoljno dobar da uče i stiču nove drugove. Čim su videli znak Crvenog krsta Kikinde i Aranaku Felbab, sekretara ove organizacije, okružiše nas pitanjem kada će stići rančevi za školu. Od potrebna četiri ranca za dečake i devojčice od ulaza u centar do ulaska u trepezariju broj poraste na 8 neophodnih rančeva. Dok su roditelji uglavnom po sobama deca jurcaju, voze bicikle, a ona veća čuvaju svoju mlađu braću i sestre.

Hrana je počela da se deli. U snežno belim majcama Crvenog krsta, sa kapicama na glavi i uz  iskren osmeh deli se obrok migrantima. Migranti dobijaju i po 3 litara flaširane vode. Dovoljno za sparinu koja je obuzela dan pred letnji pljusak. Po ogradi naređan opran veš koji kisne.

Reza Larki (16 godina) iz Irana sa ujakom i njegovom porodicom stigao je do Srbije. U  Kikindi je 11 meseci, a pre toga je bio u Šidu. Voleo bi da ide u neku školu, ali za sada to nije moguće. Do tada igra fudbal sa vršnjacima iz Banatske Topole. Oni mu napišu poruku na telefon, pozovu ga, a on „uzjaše biciklo“ i odleti na teren. Meštani ga već dobro znaju, pozivaju ga u kuću i sa njima priča i uči jezik. Ipak, najviše mu u tome pomaže izvesna Kikinđanka, njegova vršnjakinja, za koju on tvrdi da mu je devojka.

U centru nam pričaju da su se ovde migranti najbolje složili sa meštanima. Oni ih pozivaju da im pomognu u polju i oko kuće. Tako se može nešto i zaraditi, ali pre svega se ljudi upoznaju i bolje razumeju. Rode se tu i druga osećanja. Mladi  Pakistanac se ozbiljno zaljubio i sada pati, jer je ona otišla da poseti svoju familiju van Srbije.

I tako dani teku, između nade i radosti, tuge i nizvesnosti, uz stalno  čekanje da bolji danu dođu i za ove ljude. Za sada je svaki dan ovde isti i ravan, kao polja koja okružuju migrantski centar.