Simina 19, 11000 Beograd, Srbija; // telefon:+381 11 30 32 125; faks:+381 11 263 43 48;
      

Prva fokus grupa u okviru projekta “Međugeneracijska razmena”


27.01.2019

U okviru istraživanja pod nazivom “Međugeneracijska razmena” koje Crveni krst Srbije sprovodi uz podršku Kabineta ministra bez portfelja zaduženog za demografiju i populacionu politiku 23. januara u Crvenom krstu Palilula održana je prva fokus grupa uz učešće različitih generacija. Pripadnici mlađe generacije, pripadnici srednje sendvič generacije i pripadnici starije generacije složili su se da je solidarnost među generacijama pre svega razumevanje i podrška. Po učesnicima problem nastaje kada se jave očekivanja, očekivanja koja mi imamo u odnosu na druge i očekivanja koja drugi imaju u odnosu na nas, jer nevarbalizovana očekivanja u najevećem broju slučajeva kontaminiraju odnos ne samo među generacijama, već i unutar jedne generacije.

Kada se govori o međugeneracijskoj solidarnosti ona se ne dešava samo u porodici, već i na poslu, u prevozu, na ulici, u institucijama, na kulturnim događajima, ali i među komšijama u ulici i zgradi gde živite, “Međugeneracijska solidarnost je svuda oko nas”.

Starije osobe učesnici fokus grupe smatraju da konkretno u porodici u sadašnjem trenutku da je odnos starijih prema deci bolji u odnosu na odnos dece prema starijima. Sadašnji roditelji imaju manja očekivanja od svoje dece.

Mlađi učesnici fokus grupe smatraju da kod ove teme moramo da budemo oprezni, jer nas očekivanja često stavljaju u lošu situaciju, a ključ solidarnosti je kada se radi iz ljubavi, a ne iz očekivanja. Trebalo bi kao zajednica da budemo solidarniji i da promovišemo pozitivne društvene vrednosti društva u kome niko neće biti zaboravljen i ostavljen.

Starije osobe uglavnom pomažu u čuvanju unuka, čime doprinose da njihova deca rade, ali i oko kuvanja, nabavke i drugih usluga podrške. Sa druge strane mlađe osobe pomažu u poslovima nege i brige za ostarele članove porodice. S tim da se i srednja i mlađa generacija suočava sa osećanjem krivice, jer zbog posla i obaveza ne mogu da provode dovoljno vremena sa ostarelim roditeljima i bakama i dekama.

Naravno postoji granica koju treba povući, postoje situacije u kojima je potrebna posebna vrsta podrške, za koju nisu svi članovi porodice dovoljno edukovani i obučeni, u tom slučaju je potrebna sistemska podrška.

Svi prisutni su se složili da je potrebna edukacija svih generacija kako bi se izgradila kohezija društva i solidarnost na svim nivoima i u svim kontekstima. Potrebno je temu međugeneracijske solidarnosti imati i u školama i u klubovima za staruje što bi dovelo do buđenja međugeneracijske empatije.