Simina 19, 11000 Beograd, Srbija; // telefon:+381 11 30 32 125; faks:+381 11 263 43 48;
      

Susreti i daljine


18.10.2018

Umetnica sa Islanda gospođa Radhildur Ingadottir posle 20 godina ponovo se našla u Srbiji. Njen prvi dolazak u Sremske Karlovce bio je 1998. godine, u neko tužno i maglovito vreme pred Svetog Nikolu. Ona je živeći na dalekom ostrvu i u svom svetu ukrasila 500 prsluka koje je želela da pokloni nekome kome je to potrebno ali ne samo iz estetskih razloga. Crveni krst Islanda je predložio da ovi odevni predmeti budu poklon izbeglicama koje  žive u Srbiji. U to vreme „na brdovitom Balkanu“ jedni ratovi su tek utihnuli, a drugi su već mirisali. Dva sveta spojena predivom, umrežena nitima tkanine, oslikana ljubavlju pokazala su da smo više slični nego li različiti. Sećanja i osećanja nisu izbledela ni sa jedne strane, samo su godine prošle i ofarbale kose na glavi u druge boje.

U Crvenom krstu Sremski Karlovci gospođu Radhildur dočekala je Zora Mijatović, predsednica, koja je pre 20 godina bila sekretar  organizacije. Na zidovima kuće u kojoj stanuje Crveni krst  zahvaljujući pomoći ljudi sa Islanda,  uramljene su  slike  lepota ove zemlje. Na stolu već spremno čekaju fotografije iz prošlosti gde obe gospođe prepoznaju ljude i događaje, podsećaju se mesta koje su zajedno obišle. Umetnica je i prvu svoju posetu snimala, a to je planirala da učini ponovo sada.

Izbeglice koje je zimi grejao prsluk ljubavlju ukrašen na Islandu davno ne stanuju više u kolektivnom centru u centru Karlovca. Otišli su svojim neizvesnim putevima, uglavnom u inostranstvo. Ipak, neki su i ostali da u Sremu, okruženi manastirima i vinogradima sviju svoj novi dom. Tako je i Gordana s mužem i troje dece u novoj kući na brdu okružena ružama. Ima tu još njenih zemljaka iz Hrvatske i Bosne. Goste dočekuje srdačno, kakav je i red. I ona vadi albume s fotografijama Islanda. Njen suprug, želeći da obezbedi krov nad glavom porodici, neko vreme je radio u ovoj ostrvskoj zemlji. Ona i deca nisu stigli do tamo, bilo je to previše skupo putovanje. Ipak, zahvaljujući novcu koji je muž zaradio kupili su plac i novi dom se uskoro završava. Gospođa Inagadotiir poklanja bele kamenčiće deci. Oni se na Islandu stavljaju na prozor da ih Sunce obasja, a oni prelamaju svetlost i pretvaraju je u spektar duginih boja.

I bez kamenčića u džepu, svetlost i toplina obasipa i greje i nas na putu ka kući. Duga sa Islanda prešla je brda i doline i spustila se u centar srpske  kulture i duhovnosti Sremske Karlovce kosmički povezujući dva daleka ali bliska naroda.